Aloe Vera jedna od najljekovitijih biljaka na planeti

Aloe vera je višegodišnja kaktusolika biljka mesnatih listova otporna na sušu. 

Poput sukulenta vodu sakuplja i čuva u listovima. Sliči agavi ali – listovi Aloe su vodeni, a listovi agave vlaknasti. Iako na svijetu postoji oko 400 poznatih vrsta roda Aloe, nisu sve vrste ljekovite. 

Pripadaju porodici ljiljana (Liliaceae), a najpoznatije su: Aloe vera (sinonim Aloe barbadensis Miller), Aloe arborescens i Aloe ferox. 

Biljke roda Aloe se međusobno razlikuju po vrsti stabljike, obliku lista te po dimenzijama; od minijaturnih do golemih. U fitoterapiji se koriste biljke velikih listova, a najčešće Aloe vera i Aloe arborescens. 

Aloe vera ima kratku stabiljku iz koje u blizini tla rastu zeleni, mesnati listovi zaštićeni trnje, a Aloe arborescensima visoko stablo iz kojeg se granaju mesnati listovi.

Lišće Aloe uzgaja se zbog dva sloja sa terapeutskim učincima: ispod zelene kože lista nalazi se žuti lateks gorkog okusa zbog prisutnosti aloina, sa laksativnim učinkom. 

Ispod toga je unutrašnji dio lišća odnosno gel Aloe – želatinozna masa, prozirna, koja sadrži oko 99% vode. Taj gel je lijek za porezotine, opekotine i druge kožne bolesti jer stvara zaštitni sloj na koži, hladi, hidratizira i smanjuje opasnost infekcije. (Aloe Vera sastav i djelovanje)

Aloe vera najčešće raste u vrućim i suhim pustinjama, ali je prilagodljva pa raste i na obali pa i u planinskim područjima, u loncima i staklenicima. 

Danas se plantaže Aloe vere nalaze u Africi, Australiji, srednjoj Americi, Meksiku, Rusiji, Japanu, a smatra se da Španjolska, Grčka i Izrael imaju najbolja područja u svijetu za proizvodnju organske Aloe vere. 

Dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova s trnjem dužine po 40 – 50 cm. 

Aloe arborescens u odnosu na Aloe veru, ima uže i šiljastije listove s debljim vanjskim slojem kože, što biljku čini otpornijom na nepogodne vremenske uvjete. 

Na otpornost biljke utječe i povišen sadržaj antrakinona u biljci, prije svega aloina koji pokazuje laksativno i antitumorno djelovanje, a koji je u Aloe veri prisutan u manjim količinama. 

Aloe arborescens sadrži manje gela u odnosu na Aloe veru pa se relativno malo koristi za industrijsku proizvodnju. 

Može se uzgajati u vanjskim uvjetima, u predjelima koje karakterizira blaga i umjerena klima, pa je i u nas češći uzgojni oblik.

Industrijski proizveden gel – bolje filetirani nego od cijeloga lista

Dvije su metode skupljanja gela. Jedna metoda je “filetiranje listova”, a druga je metoda „cijeli list“ u kojoj se neoguljeni listovi sa kožom sjeckaju na manje komadiće. 

Tako nasjeckani listovi, pretvaraju se u pulpu koja se filtrira kako bi se dobio Aloe vera gel. 

Pri tome sitni djelići kore prođu kroz filter pa se ne dobije potpuno čisti Aloe vera gel nego gusta, zelena masa gorkog okusa s laksativnim učinkom zbog prisutnih slobodnih antrakinona. 

Ekstrakcija ovih tvari odvija se dodatnim procesom  filtriranja ugljikom što smanji gorčinu i popravi okus, ali se gube hranjivih tvari. 

Tako dobiven gel Aloe vere ne može se mjeriti s kvalitetom dobivenog iz čistog gela filetiranih listova. 

Stoga brojni prizvođači ručno ljušte lišće odnosno izrezuju noževima dragocjeni mesnati dio lista. 

Ručnim filetiranjem želatinasti dio biljke očuvat će sve hranjive tvari. 

Na industrijskoj boci gela, soka ili Aloe vode pisat će „whole leaf“ (engl. cijeli list) ili „inner fillet“ (engl. unutarnji filet). Ako ste u mogućnosti, odaberite varijantu „inner fillet“.

Gel je kao i svaki prirodni proizvod veoma nestabilan i lako oksidira u dodiru sa svjetlošću i zrakom, gubeći tako svojstva. 

Zato se u proizvodnji prvo pasterizira na temperaturi od 60ºC, pa isušuje, a nakon toga se dodatkom prirodnog stabilizatora gel stavlja u boce te se čuva zatvoren. 

Tako stabiliziran gel ima očuvane esencijalne tvari gela Aloe vera jednako vrijedne kao i svježe ubrani list.

Za više informacija o ovoj ljekovitoj biljci, posjetite našu partner stranicu: Forever Living Aloe Vera Centar